Antologijsko izdanje Tereze Kesovije i Đela Jusića „Stare ljubavi” ponovo je na tržištu. Po prvi put digitalno remasterirane kompozicije kultnog albuma zabavne muzike objavljene su na CD-u i to u godini kada slavi 40 godina od prvog objavljivanja. Godine 1976. dvoje Dubrovčana, muzička diva Tereza Kesovija i maestro Đelo Jusić spojili su svoje muzičke strasti u djelo koje će po mnogo čemu ostati zapisano u istoriji hrvatske diskografije. U to vrijeme Tereza je već imala brojnu publiku koju je pridobila studijskim albumima „To je Tereza” i „Nježne strune mandoline”, albumima na francuskom jeziku te s nekoliko singl ploča, a Đelo Jusić dokazao se kao sjajan kompozitor i osnivač Dubrovačkih trubadura. Zajedničko podneblje grada ispod Srđa, koji oboje bezgranično vole, kao da je dodatno utkalo posebnu emociju u stvaranje albuma na kojem se nalazi dvanaest pjesama. S naslovnom pjesmom „Stare ljubavi” Tereza je nastupila na „Zagrebfestu ‘76” i osvojila drugo mjesto, a pjesma autora Đela Jusića i Željka Sabola postala je jedna od najznačajnijih pjesama u njenoj karijeri i obaveznom na svakom koncertu. Posebnost ovog albuma leži i u činjenici da su Tereza i Đelo prvim domaćim muzičarima koji su album dovršili u legendarnom Abbey Road Studiju u Londonu. U poznatom svjetskom studiju sniman je vokal i miks dok su Zagrebački solisti na čelu sa sjajnim koncert majstorom Tonkom Ninićem svoje dionice snimili u studiju tadašnjeg Jugotona.
- U Londonu nas je dočekalo maglovito jutro, poput onih iz Dickinsovih romana. Nismo previše razmišljali o tome jer smo htjeli profesionalno i na vrijeme obaviti zadatke koji su pred nas postavljeni. Ipak, kad uđete u taj studio osjećate duh ili dah velikana svjetske muzike Bitlsa i ostalih svjetskih umjetnika. Toliko sam bila na visini zadatka i s toliko snagom u sebi da sam pjesmu ‘In memoriam’ posvećenu svom pokojnom bratu otpjevala u jednom dahu. Tada i nikad više - rekla je Tereza.
- Kad smo došli u studio jedino na što smo mislili je kako opravdati vjeru u ovaj album. Dok je Tereza pjevala, ton majstor me pitao ko svira na albumu. Bili su to Zagrebački solisti, sjajni muzičari koji su dali poseban ugođaj ovom albumu - ponosno je dodao Đelo Jusić.
Pjesme kompozitora Đela Jusića i autora tekstova Željka Sabola, zatim Arsena Dedića koji je napisao pjesme „To može samo žena koja ljubi”, „Još jedan dan” i „Da sam te prije srela” te Stjepana Benzona autora pjesme „In memoriam” i nakon 40 godina zvuče jednako savršeno. Terezin specifičan temperament ukroćen u nepogrešive mediteranske note kakve može napisati samo Đelo Jusić, djela su kakva se u diskografiji trebaju njegovati i obilježavati.
- Te 1976. godine, u glasovitom studiju Abbey Road i EMI Recording u Londonu, nastala je antologija koju je objavio tadašnji Jugoton. Danas, kao i prije 40 godina, zrači dostojanstvom, skladom i umjetničkom vrijednošću. Sada bi ga samo trebalo pripremiti za novo vrijeme. Za publiku koja će ga ponovno primiti s bezgraničnim poštovanjem, radošću i dragošću, ali i za nove ljude koji će prvi put u rukama, sada umjesto ploče, držati CD. Neka „Stare ljubavi” nadžive vrijeme i neka uvijek budu spremne za budućnost. Mi ćemo tako lakše vjerovati da postoje razglednice koje ne blijede i pjesme koje se vole uvijek. A Tereza? Njoj pripadaju velike pozornice i jaka svjetla, note, muzika i pjesme, njoj pripadaju sigurni široki putevi i raširene ruke, sve melodije svijeta, buketi cvijeća, ljubav i poštovanje. Sve pripada Terezi... Pa i vječni aplauz - Natalija Cajić, dio iz predgovora reizdanja „Stare ljubavi”.A.Š.